PRIČE IZ TROLEJBUSA

Nisam odavno pisao ali to ne znači da sam prestao sa uređivanjem ovog bloga već se ništa značajnije u trolejbusu nije dešavalo. Sve do jučer.

Ulazim na čobaniji u trolejbus i prvo što mi je zapalo za oko bilo je 4-5 pijanih/drogiranih momaka na sećiji. Sa mobitela drma neka posebna folkača, onakva ko sa Bazena, čak je jedno vrijeme išla i neka instrumentala sa solažama na klavijaturi. Nisam se obazirao na njih iako se odmah vidjelo ko su i šta su. U jednom momentu jedan od njih, nadrogiran do bola prodera se: "Šta je pičke ne smije niko da se pobije"! i zada seriju udaraca u krov trolejbusa. Ja pogledam gore ostale 4 rupe (odmah mi u glavi ona reklama za sok i bući-bući slamčicu). Pogledam momka, ruke mu krvave i ko krenu nešto da plače, spuco ga nevjerovatan trip. Zatim u sred trole zapali cigaru i poče se smijati. Žene u onom zadnjem dijelu trole šlagirale se od straha. Onda se narkomančina ustade i još jednom zadade seriju udaraca ali ovaj put od staklo. U tom trenutku trola je stala na Anex-u, a taj narkoman se dere: "Jel ovo zbog mene stalo?". Diže se, pljunu na sjedište i ode da se obračuna sa vozačem. Narod hoće da bježi iz trolejbusa ali vozač ne otvara vrata, a kada je došla sljedeća trola nastao je stampedo.

Evo i prve priče, one koja mi je naviše ostala u sjećanju.

Jednom veče vraćam se kući iz grada trolom negdje oko 11 naveče. Trola staje u Hrasnom i prvo što sam primjetio bio je lik koji je mlataro rukom i pričao sam sa sobom ispred trole. Zatim, ulazi u trolejbus na zadnja vrata, u lijevoj ruci ciga, a u desnoj kesa sa 3 MB pive i tu počinje šou.

Sav veseo počinje da pjeva i pada u trans. Poče da pjeva od Sinana Sakića pjesmu "Janičar"i još jednu, ne znam kako se zove. Dok isprekidano i teško pjeva izvodi i koreografiju sa cigarom i pivama u ruci. Trola fura ko luda on se ne drži, nije mi jasno kako ne padne. U međuvremenu gasi cigaru i počinje da zavija ko vuk te da lupa po krovu i limu iznad vrata. Ja pucam od smjeha al' kontam možda je neka budala pa se bolje ne smijati, ko zna šta je u stanju uraditi. Okrenem se i pogledam ostale putnike svi mrtvi ozbiljni, ko da se ništa ne dešava. Kada je izašao na anexu trolom se prolomio nevjerovatan smijeh. Trolejbus je krenuo prema Dobrinji a pijani momak je ostao na stanici pjevajući.

Ovo je blog koji će sadržati priče o interesantnim događajima kojih ne manjka u našim prevoznim sredstvima. Trolejbus koristim svaki dan i mogu vam reći da se po njemu vozi svega i svačega. Nadam se da će vam se svidjeti.